Odlazak u prvo svjetlo

Posljednjeg jutra Polly se još jednom penje do stražarske kule. Berta je već tamo. To je čudno, jer Berta mrzi penjanje. Netko mora provjeriti izlazak sunca, kaže kuna. Sjede zajedno na starom kamenju i gledaju.

Prvo svjetlo dotakne kulu. Zatim putuje niz zid i preko krovova. Nekoliko minuta cijeli grad sja ružičasto i zlatno. Daleko na livadama Polly čuje ovčja zvona. Dolje ispod rijeka drži grad u svojoj petlji, kao i uvijek.

Berta kaže da ne voli oproštaje. Zatim se ipak oprosti. Daje Polly sušenu smokvu za put. Ovakav grad se ne ljuti kad odeš, kaže. Odlazak je prva polovica povratka.

Polly leti s kule i prati rijeku van kroz klanac. Iza nje ružičasti grad postaje sve manji i manji. Smokvu čuva za poslije. Pojest će je daleko, kad se poželi sjetiti ovog mjesta.